ove misli što ih nosim i u sebi žvačem koje do tebe guram s lakoćom ih gazim i mazim milujem i silujem grebem i jebem prozirne i blijede što me uvijek slijede ko kurve sa mojom slikom u ruci obuci se djevojčice obuci ne želim te svući samo ću ti ljubav razvući i demonsko ti srce rastegnut u agoniji boli koja ove misli kroji svi su oni tvoji sve kurve bludnice svi pederi i jebači sve ih polako smrt svlači

nemam se kome povjeriti. sve sam odgurnula od sebe. SVE.

ostajem bez svega, polako.

Kako da pronađem sebe kad nosim tisuće sebe u sebi? I nisam zla. Mislim, jesam. Ali rekla mi je da nisam ja kriva što se neki ljudi smješno oblače, što neke djevojke oblače štikle,a neznaju hodati u njima, što je moj bivši dečko psihopat koji priča s paucima, ostavlja preglupe i prejadne komentare na fejsu, plače zajedno sa svojim tatom i jedina djevojka s kojom bi prevario svoju djevojku bila bi njegova sestra. Takvim stvarima se jednostavno moraš smijati. Uostalom, nisam ja kriva što mi je sve smješno i što se ponekad smijem u pogrešno vrijeme.

Izložak broj 1: pramenovi njene duge sjajnocrvene kose.

Sam sam ih odrezao, čas prije njene smrti. Želio sam nešto njeno, nešto njeno zauvijek. Prvo sam krenuo da joj izvadim oči ili zub ili tako nešto, ali potom sam pomislio da je to ionako besmisleno jer će sve to istrunuti jednog dana, kao što ona trune sada. Uzeo sam kosu. Bolje rečeno, pramen njene kose. Dug oko 30 centimetara, tako nešto. Spremio sam ga u svoju sobu, U noćni ormarić, pored kreveta na kojem je ona nekad gola ležala, da je njen miris vječno sa mnom. Da ga nosim svuda, u sebi, u svakoj stanici svoga tijela, samo za sebe.

Izložak broj 2: tragovi njenog ruža na mojim obrazima.

Prilično sam siguran da više nikad neću prati svoj desni obraz. Neka smrdi, neka, briga me. Sve dok je njen ruž na meni, sve dok god mogu osjećati kako me ljubila.

Izložak broj 3: ljubav

Ta ogavna, smrdljiva, nakazna, a opet toliko slatka i vesela ljubav. Moja ljubav prema njoj. Prema njenom tijelu, njenoj duši, njenim kretnjama, njenom govoru, njenim poljupcima, njenim osmjesima i dodirima, suzama i govnima. Sve sam volio. Volio sam sve. Baš sve na njoj.


I na kraju sam je ubio. Polagano, lako. Da je nitko drugi ne može imati, osim mene. A bio sam glup. Bio sam previše glup... jer nisam shvatio da ju ni ja neću moći imati.




kurva

Ponekad stvarno mislim da sam mentalno bolesna, i osjećam se prepuno jer nosim tisuću sebe u sebi. I super je kad se napališ na profesoricu iz povijesti, kad ti netko opali šamar pred cjelom školom, kad si mlađi brat razbije glavu,kad bljuješ jer si previše popio, i super je kad si na tripu, i kad ti tata isključi internet na 2 mjeseca jer moraš učiti. Zapravo nije to tata napravio zbog mene nego zbog moje braće. Ja moram proć s 5, jer ako prođem s pet dobivam Olympusov SLR fotoaparati. To stvarno želim. Dakle, eto mene natrag za nekih dva mjeseca. Ako me zaboravite, neću se ljutiti. ČUJEM OSE.

18:31 - Komentiraj { 8 } Print - On/Off

kredom sjećanja tvoje ime
na prljavu cestu pišem
dok dan umire, polagano tone

jer mi prozirni smo, dušo,
prozirni i prazni, vjetar nas nosi lako
dok naše sjene izmorene trunu, a
ljubav smrdi ...

ljubav smrdi i lažno se predstavlja



moje dupe na Letu3 dviiljadeidesetegodine u Oroslavju.

U tom trenutku poželjela sam da je preko mene prošao taj cijeli vlak, da me raskomadao i ubio. Ali, onda je sav taj osjećaj nestao jer sam shvatila da je moj problem besmislen u usporedbi sa problemima ljudi diljem svijeta. Uvijek sam bila takva, pokušavala sam uživati u životu koliko mogu i ne praviti slonove od svojih problema, ali neki put jednostavno preuveličavam, valjda je to zbog puberteta, kojeg ponekad toliko mrzim. Jer, pomislim, kako je siromašnima, gladnima, kako je onima koji nemaju prijatelje, a žele ih, kako je bolesnima i onima koji ništa nemaju, koji nemaju obitelj i kojima nije pružana ljubav, a ja? Ja imam sve - dobro, obitelj baš i nemam , ali to je pre komplicirano, jednom ću i pričat o tome, imam novce, nisam gladna, dapače, previše jedem, imam prijatelje, zdrava sam (SEREM), voljena sam (nadam se) i volim (trudim se). Moj je jedini problem što sam si bez jebenog razloga alkoholom i drogama uništila život. I najtužnije u svemu tome jest to da nitko ne primjećuje to, osim nje. Nitko ne vidi kakvo sam govno postala i to da izgledam kao jebeni zombi. Bože, ponekad stvarno poželim da ljudi bar jednom nešto primijete.

Trudim se pokazivati osjećaje, ali neki put stvarno ne mogu. Ali trudim se, zar nije to najbitnije? U kurac. Teško je to, znadeš. Najrađe bih si na čelo napisala : Hvala ti, volim te i gledala svakog od njih cijeli dan. Ne shvaćaju ništa. I ova kurva... nek i dalje priča sranja o meni. Trebat će ona mene u školi. "Ana daj mi zadaću", "Ana daj mi objasni", "Ana daj mi pomogni", "Ana daj me izvuci iz tog sranja", "Ana daj mi govori na testu i pusti mi da prepisujem", "Ana napravi mi šalabahter", "Ana, slikaj me, gle kak sam lijepa", ma nabijem te ja u tvoj krasni kurac, kurvo prokleta spojebana dlakava smrdljiva. Hvalakurcu da te ne viđam po ljeti. I ne, nebudem išla na onu vašu glupu spojebanu razjebanu pročelavu kurcem nabijenu kavu. Uopće ne želim biti dio vašeg društva više, vi pokvarene svinje. Voljet ću samo Emu. GADITE MI SE VI OSTALE! I nabijem vam kavu i cigarete i pijanstva i droge i seks, ja to sve mogu sama. BEZ VAS. I bit će mi bolje. I nikad ti nisam rekla, IMAŠ MALE SISE. I ružne su ti. Dirala sam ih samo jer si bila prva koja se našla na putu kad sam se napalila. I ugojila si se k'o prasica. I imaš noge ko muž koji je tri dana bez prestanka kopal po njivi. I guzica ti je ogromna. I nisi pankerica zato što znaš jednu pjesmu od Perkelea. I OPERI SI ZUBE jer stalno imaš hrane po njima. I nosi četkicu za zube kad spavaš kod mene jer ti ujutro smrdi. I tolika si seljača. Evo, sad i ja serem po tebi. Ko mene kamenom, ja njega još večim. BOK.







P.S. živčan sam. Morala sam se ispucati. Inače nisam takva.

Rekao je da može sanjati što god poželi. Da ima tu moć da sve što zamisli sanja, a mašta dovrši posao. Da bar ja mogu to. Rekla sam mu da zamisli da sam ga poljubila. "I poljubila si me, san je bio divan", kaže. Nadam se da ne laže. Stvarno bih ga željela ljubiti!!!!!!!



I nemoj nikada zaboraviti da hodati unatraške nije teško. Možda jednom i vratiš vrijeme Ana, kažem si....

Ljudi su gljive. Saprofiti. Razlagači. Ponekad čak i paraziti.



jednostavno. imam 16.
I zapamtite da svijet nije ružan, ali ima mnogo ružnih stvari na svijetu.